Странице

петак, 31. јануар 2014.

Iguana


Zbog ovog teksta mi verovatno sledi razvod braka. Ipak zamisao je da ja dajem svoje viđenje beogradskih restorana. Moj muž se prvi sa ovim kritikama neće složiti. Opet sa druge strane, on je čovek koji nije mogao da priča petnaest minuta nakon što je pojeo lokalnu supu na Tajlandu.
  
Odmah na početku moram da naglasim „this is not my cup of tea“. Neki ljudi vole ukuse Azije, a neki drugi, gde se ubraja i moja malenkost, vole azijsku hranu na „srpski“ način. U prevodu redukcija ukusa. Međutim, kako živimo u demokratiji (barem u našoj  maloj porodici) s vremena na vreme odem u Iguanu u kojoj se moj muž davi u hrani, a ja obično nakon sto godina razgledanja menija zamolim konobara da mi donese vok, po mogućstvu redukovan. I tako… Veče prolazi i dok moj muž uživa u jelima začinjenim kokosovim mlekom, limunovom travom, wasabi renom i gomilom drugih istočnjačkih začina i sosova kojima ni ime ne umem da izgovorim, ja uživam u predivnom ambijentu, uvek savršenim džez muzičarima i dobrom vinu. Naravno sa istarskom Malvazijom uvek znam šta da očekujem. Iguana je jedini restoran u gradu u kome uživam, iako zaista ne volim njihovu kuhinju. Ljubazno osoblje, džez, koncertni klavir i kontrabas, dobra čaša vina i žamor malo ozbiljnijih lica dovoljni su da se „najedem“ atmosfere ovog mesta. I za kraj, koji uvek željno iščekujem, predivni kolač od urmi. Divan biskvit natopljen sosom od urmi, predstavlja onu poslednju kap koja ipak prevagne tas na stranu „Iguane“. 

Predlažem da probate ukoliko volite azijsku hranu, jer preporučuju je svi ljubitelji iste. Predlažem da probate ukoliko volite dobru atmosferu, malo džeza i vino. Možete se smestiti za barom, što ja često radim, ili u letnjem periodu na terasi.

Prijatno, i ne zaboravite da tražite kolač od urmi!

Ocena: Hrana prema viđenju mog supruga: Osam
 (mislim da je nepošteno da ja ocenjujem hranu)
Atmosfera: Devet
 

Lorenzo i Kakalamba


Vau! Kakav enterijer. Ni sama nisam sigurna da li mi se sviđa ili me boli glava od šarenolikosti i različitih stilova. Ovaj restoran spaja nespojivo. U pokušaju da objedine jug Srbije i Italiju, tačnije Pirot i Firencu, vlasnici su napravili bajkovito mesto, ja bih rekla viđeno očima jednog trogodišnjaka. O ukusima ne treba raspravljati, mada kada je enterijer ovog mesta u pitanju ulazim u raspravu sama sa sobom. Svakako ostavlja utisak!

Za otvor na podu, kroz koji se vidi kuhinja, sve pohvale. Ženama savet da ukoliko su u suknjama, zaobiđu ovo parče poda.

Selekcija hrane je raznovrsna…Što bi se reklo „od Silvane do Nirvane“. Zaista svako može da pronađe nešto po svom ukusu. Možete birati između pirotskog sira ili italijanskih brusketa, prebranca i crvene paprike ili salate iz Toskane. U ponudi su i ručno rađene taljatele ili za ljubitelje južnjačke kuhinje punjene sušene paprike, zapečene u zemljanoj posudi. I tako bih mogla da nabrajam do sutra raznovrsne suprotnosti koje dominiraju jelovnikom ovog neobičnog restorana. Ali to možete da pogledate i sami.

Za mene jedan pileći file, punjen gorgonzolom, molim. I dok naručujem hranu čujem čoveka pored sebe koji ljubazno pita konobara kada će njegova porudžbina stići. Nakon nekog vremena, strpljenje lagano izdaje gospodina pored mene i on se upušta u malu svađu sa osobljem restorana. Sada je već prošlo dosta vremena, a ja ni ne smem da pitam šta se desilo sa mojim piletom. Gospodin za stolom pored im je već „začinio“ dan. Gledajući u peć ispred sebe, razmišljam o tome da sam trebala da naručim pizzu, možda bi brže stigla.

Komad dugo iščekivane piletine stavljam u usta i shvatam da mi se više ni ne jede. Ukus je standardan, prosečno dobro jelo, ali ja sam već izgorela u želji i u tišini nastavljam da trpam hranu u usta. Nema uživanja, samo da što pre završim i da bežim… Čekaju obaveze, a ovo se odužilo. 

Na kraju bacam još jedan pogled na nakinđurenog irvasa koji stoji na ulazu i izlazim sa osmehom na licu.

Šta ovo bi? Znam samo da su mi se oči „najele“ šarenila za neko vreme. Hoću li opet doći? Ne znam, hrana i nije loša samo me ubilo toliko čekanje. A tek šarenilo!

Ocena: Ocenite sami…ja nemam ideju!

www.lk.rs

четвртак, 30. јануар 2014.

Jerry


Jerry, restoran koji je naziv dobio po kuci koja je i zaštitni znak ovog mondenskog mesta, nalazi se na Novom Beogradu. U sve popularnijem bloku 11, u blizini dunavskog keja, smešten je restoran modernog koncepta sa raznovrsnim internacionalnim menijem i daškom domaće balkanske trpeze. 

Parkiram na parkingu restorana srećna što ne moram da tražim gde ću da „uglavim“ svoja kola. Odmah primećujem da je moj novi „Avensis“ daleko ispod nivoa parkiranog voznog parka. Na ulazu me dočekuju hostese i prate me do stola, koji se u ovom restoranu obavezno unapred rezerviše. Primećujem jako puno poslovnih ljudi u odelima, koji obavljaju svoje poslove uz čaše vina i tompuse. … Pomišljam kako je dobro što sam obukla haljinu i obula cipele sa visokom potpeticom. Razgledam oko sebe i zaključujem da je koncept izuzetno zanimljiv, od zida sa vinima, preko šarenih jastuka koje se uklapaju sa šarenim čašama za vodu, do lustera i kićanki koje vise sa plafona i pomalo daju duh istoka.

Ljubazni konobar donosi divan kuver koji se sastoji od domaćih štapića ,koji podsećaju na priganice moje bake, i namaz od sira i pate od čvaraka. Nisam ljubitelj čvaraka, ali za ideju pet!

Na meniju je ponuda raznovrsna od karpaća i gušćije paštete do duvan čvaraka, sve se može naći i probati. Kao što sam i očekivala sve je savršenog ukusa. Ovoga puta ručak započinjem divnim kremastim potažom od tikvica. Za razliku od standardnih restoranskih potaža u ovome ne obiluje neutralna pavlaka i preovladava zaista ukus tikvice. Za početak sjajno! Uz čašu Tamjanike odlučujem se za niskokaloričan brancin sa rimskim brokolijem i bundevinim uljem. Iako nisam sigurna zašto je taj brokoli baš rimski, meni se dopao.

Sa jedne strane brancin se topi u ustima, a opet posut je krupnom soli koja krcka. Za sve dame koje paze na liniju izuzetno ukusan a opet dijetalan ručak. Ostajem nemoćna pred divnim mirisom koji dolazi iz tanjira mog pratioca. Divni tortelini u kremi od paradajza sa biftekom. Savršen ukus, ovoga puta malo kaloričnijeg jela.

Shodno kvalitetu i usluzi dobijam i račun. Ovo definitivno nije mesto za ljude koji bi da uštede. Nekada vredi platiti dobar izlazak.

U odlasku pozdravljam hostesu sa rečima: „Vidimo se uskoro!“: A predložila bih i vama da posetite Jerry ukoliko ste se pronašli u mom opisu!

Ocena: Devet

www.jerry.rs

Ginger Grand Casino


Kada se zaželim azijske hrane, eto mene u Gingeru. Iako će mnogi reći da postoje mnogo bolji azijski restorani moj izbor pada na Ginger, a evo i obrazloženja. Nisam zapravo veliki ljubitelj azijskih kiselo-slatkih, ljutih i prezačinjenih jela, sosova i kombinacija. Zapravo, uglavnom na putovanjima po Aziji ostanem gladna. Ali kao i svi mi i ja imam u okruženju ljude koji žele da jedu azijsku hranu i tu je Ginger pravi kompromis.
 
Jedan od restorana Grand Casina, sa pogledom na Dunav i Kalemegdan nudi i više nego pristojan „All you can eat“ meni, za male pare.

Večeru uvek započinjem pomalo ljutkastom tajlandskom supom od kukuruza sa kokosovim mlekom. Ukus je jak, a opet ne previše, već taman koliko je potrebno da se svidi svakome. Nakon toga obično počastim sebe prolećnim rolnicama i tostom sa škampima i susamom, koji prelivam standardno soja sosom. Za one koji smatraju da je moj izbor dosadan, na meniju se nalaze i terijaki i slatko-ljuti sos, pa ko želi nek izvoli!

I dok uživam u dobrim zalogajima, ispred sebe gledam ljude koji se kockaju. Neki su raspoloženi, neki nervozni, generalno more različitih lica koja inspirišu maštu. Neki od njih svrate da pregrizu nešto pa se odmah vraćaju igri. U takvoj atmosferi, na pamet mi padaju scene iz mnogobrojnih filmova o agentu 007.

Za glavno jelo biram sveže spremljeni roštilj od gambora i lignji, malo salate i pirinač. Bilo je teško odoleti primamljivom voku, ali mora malo i da se pazi na liniju, naročito kada je koncept švedskog stola u pitanju. Na umu mi je još i dezert. Karamelizovano voće sa čokoladom i susamom ili lepljivi pirinač sa đumbirom?

Kako se „Ginger“ nalazi u zoni kockarnice, ne zaboravite da ćete morati da se registrujete na ulazu. Stoga, proverite da li vam je lična karta u novčaniku!

Nedostatak ovog mesta je terasa. S’ obzirom na pogled bio bi to pun pogodak!
Preporučujem i vama, a ja odoh da malo isprobam sreću! Hmm Crno ili Crveno?

Prijatno!


Lavina


Smešten u naselju Belville, na Novom Beogradu, ovaj restoran naizgled obećava porodičnu atmosferu i dobar obrok. Ubrzo nakon otvaranja, restoran se našao na stranama mnogih časopisa koji su dobrom kritikom ovom restoranu pružili odličnu reklamu. Niz parkiranih kola u okruženju, kao i stalno puna bašta, obećava vrhunsku uslugu i atmosferu. Međutim, na samom ulazu dočekaće vas, ne baš preterano ljubazni konobari, što izaziva želju da u startu odete na neko drugo mesto. 

Bašta je smeštena u prostoru između zgrada, na dizajniranom platou koji okružuju uređeni travnjak i igralište za decu. Ogromni suncobrani i stalno strujanje vetra, u letnjim danima pružaju idealan beg od beogradskih vrućina. U jutarnjim satima, Lavina predstavlja savršeno mesto za prvu kafu i novine. Takođe je i dobar izbor za popodnevni predah uz čašu dobrog vina i solidan čokoladni sufle uz kuglu sladoleda od vanile.  

Unutrašnjost je dizajnirana po ugledu na alpske restorane u italijanskim zimovalištima. I dok se sa ekrana vrte emisije o kuvanju, sa menija restorana mogu se naručiti razni italijanski specijaliteti tipa italijanske pršute, razne selekcije tvrdih sireva uz nezaobilaznu „foccacia“-u, hrskavi slani hleb prepun začinskog bilja. Tu je i aromatizovano maslinovo ulje sa ukusom ruzmarina i belog luka ili parmezana i bosiljka.
  
Za ručak ili večeru preporučujem picu ili pastu, takođe klasična italijanska jela čiji su kvalitet i ukus u ovom restoranu dobri. Preporuka je svakako pizza sa rukolom i italijanskom pršutom breseolom ili ukoliko ste posetilac ovog restorana u jutarnji satima, onda sendvič sa istim sastojcima. 
 
Za kraj čekaćete malo duže na račun. 

Probajte ukoliko ste raspoloženi za italijansku hranu.

P.S. Jedan moj prijatelj obožava njihovu pileću supu sa parmezanom.

Ocena: Pet 

restoranlavina.rs




Cantina de Frida


Petak je veče i pomislim kako bih mogla da izađem na večeru u Fridu…Nema šanse da nađem mesto za barom, a kamoli sto za večeru, trebala sam da rezervišem prošli petak. Ne preterano ljubazno osoblje me je podsetilo na to koliko su oni zauzeti i popularni. 

Ali i preko neljubaznosti treba preći i ovaj klub/restoran svakako treba posetiti, jer njihova hrana to zaslužuje. Od želja i očekivanja zavisi i vreme posete.

Ukoliko vam je stalo do dobrog klupskog provoda, a uz to biste i dobro večerali, isplanirajte posetu ovog restorana nedelju dana unapred, bar kada su u pitanju petak i dani vikenda.

A ukoliko je vaš cilj savršena hrana i prepoznatljivi meksički enterijer onda ipak savetujem posetu u vreme ručka. Tada je moguće uživati u hrani i liku Fride Kalo, bez žurbe, buke i gomile ljudi koji vam se motaju oko glave.

Žive svirke skoro svako veče čine da ovo mesto odiše posebnom atmosferom koja se ne zaboravlja. Mnoštvo lepih devojaka, celu noć đuska uz ritmove uglavnom popularne pop-rok muzike. Često u Fridi nastupaju i poznata imena domaće i hrvatske pop scene, pa eto prilike da se slušaju omiljene pesme u nešto intimnijoj atmosferi od koncertne.

A sada njeno veličanstvo hrana. Za prvi put u Fridi preporuka je njihov grilovani file Matador. Eh da i obavezno pre toga nemojte ništa jesti! Iako nisam ljubitelj mesa, ovu porciju uvek pojedem do kraja. Savršen komad sočnog mesa serviran je na grilovanom povrću. Luk, šargarepa i paprika upotpunjuju meso svojim karamelizovanim ukusom. Iako se uz ovu porciju kao prilog servira začinjeni krompir, ne zaboravite da tražite hleb sa puterom. Frida zaista nije mesto gde treba da pazite na liniju. 

Raznolikost koktel karte zadovoljiće svačiji ukus, iako je moja preporuka da probate domaću belu Sangriju.

Za svaku sledeću posetu možete eksperimentisati i probati raznorazne tapase, naravno po vašem ukusu, svi su dobri!

Uslugom konobara ćete uglavnom biti zadovoljni, a s obzirom na gužvu može im se ponekada i progledati kroz prste.

Prijatno!

Ocena: Za klupsku atmosferu: deset

            Za restoran: jaka osmica

www.cantinadefrida.com

Madera


Ne treba menjati što je dobro. Madera je pre svega ozbiljan restoran koji se nalazi u samom centru grada, sa prepoznatljivom baštom u sred tašmajdanskog parka. Usluga koju pruža ovaj već legendarni beogradski restoran zahteva jako dobru logistiku, uigranost svih zaposlenih i dobar menadžment. Sa jednim će se složiti sve generacije, „Madera“ je bila i ostala sinonim za kvalitet.

Na samom ulazu dočekaće vas ljubazne, hostese i menadžer koji će vas najljubaznije otpratiti do vašeg stola, sa moram napomenuti besprekorno čistim i ispeglanim stolnjacima. Nakon svega par sekundi, obratiće vam se školovani konobar, koji će uvek prići sa desne strane i uvek prvo uslužiti damu/e u društvu poštujući apsolutno sva pravila posluživanja.

Raznovrsnost menija odgovaraće apsolutno svima. Ljubitelji domaće, „nacionalne“ kuhinje biće oduševljeni selekcijom raznih predjela tipa užičkog pršuta, njeguškog pršuta, mladog sira, kajmaka…

Dnevni meni uvek krije zanimljivu ponudu najraznovrsnijih jela, primamljivih i za najistančajnija nepca. Raznorazni potaži, jela od mesa, domaća tradicionalna jela tipa punjenih paprika, ali i brancin u bademu pružiće Vam trenutno zadovoljstvo.

Unapred već znam šta bih jela… Sedam i dočekuje me divan kuver sa začinskim puterom i projom. Čuvam se za teleću čorbu, a nakon toga ćevapčići na kajmaku ili bela karađorđeva šnicla, uz jednu čašu malvazije. Za kraj tražim nugat tortu, ili neprevaziđeni topli čokoladni kolač. Ljubazni konobari su mi poslužili svaki sled u rekordnom roku i to je ono što predstavlja šarm ovog starog beogradskog restorana.

Jedina mana ovog restorana je po mom mišljenju biftek, koji nije loš, moglo bi se reći osrednje dobar, ali ne oduševljava kao ostatak menija.

Stoga skoro uvek biram „Maderu“ za svakakva porodična okupljanja, proslave ili za prosto nedeljno opuštanje sa dragim osobama, a toplo je preporučujem i Vama!

Ocena: Devet

maderarestoran.com