Странице

Приказивање постова са ознаком azijski. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком azijski. Прикажи све постове

субота, 4. октобар 2014.

Restoran Sakura

Bar&Lounge Sakura je još jedan u nizu sjajnih restorana napravljenih u Beton hali.  Kako je ime dobio po japanskoj reči za trešnjin cvet, nedvosmisleno vam je jasno da je u pitanju azijski restoran. Pomalo drugačiji koncept od onoga što očekujemo u Beton hali, ali to mu upravo daje čar. Malo izmešten od ostatka popularnih restorana, kao da žele da pokažu da su oni drugačiji. Ali samo malo drugačiji, a opet dovoljno poznat koncept. Pomireni istok i zapad. To je ono što ovom mestu daje pečat.
Odmah na ulazu, primetila sam  zadnji zid koji je urađen kao japanski paravan i obasjan mutno crvenom bojom.  Kao da je arhitekta želeo da ostavi utisak neke tajanstvenosti. Pao mi je na pamet neki akcioni film u kome se uvek iza takvih paravana nalaze kockarnice ili šta god već vaša mašta zamisli.
Sa menija za početak biram nezaobilazne tempura gambore i edamame, azijsku soju koju su mi preporučili prijatelji. U pitanju je sveža soja, koja izgleda kao plodovi boranije. Služe je sa krupnom solju i gricka se kao neko predjelo. Rečeno mi je da je izuzetno zdrava. Moj doživljaj? Pa, svakako preporučujem da probate. Mene nije oduševila, ali nije ni loša. Drago mi je da sam probala nešto novo, što do sada nisam imala prilike da jedem.
Nasi Goreng kao glavno jelo... Jelo koje je meni uvek u dragom sećanju jer sam deset dana u Indoneziji živela na njemu. Pirinač sa povrćem i mesom, balgo ljutksat...Do sada već znate da nisam ljubitelj ekstremne azijske hrane, i da uvek biram nešto makar malo poznato.
 I na kraju divan, divan, predivan dezert-Čokoladni tart sa džemom od đumbira i sladoledom od vanile. Sjajna kombinacija ukusa. Taman kad se proguta čokoladni zalogaj, u pozadini se oseti đumbir koji ubije presladak ukus čokolade-Idealno!
Preporučujem, kao i sva mesta o kojim pišem. Ovde možete doći ukoliko ste ljubitelj malo drugačije atmosfere, sjajne azijske kuhinje a možete i samo "prošetati" po koktel karti Sakure, uz nezaboravan i već previše puta opisivan pogled na reku.

Prijatno!


Ocena: Osam

понедељак, 16. јун 2014.

Bizu restoran i sushi bar



Beogradsko leto ume da bude dugo i sparno. Uvek se iznenadim kako par stepeni čini neverovatnu razliku, tako sam sa novobeogradske vrućine pobegla malo na Senjak. U ulici Andre Nikolića nalazi se Bizu, restoran i sushi bar, deo brenda Sushi Box.

Na stolu se nalaze dva menija, oba odštampana na belom papiru i povezana velikom kancelarijskom štipaljkom. Maštovito? Izbor je fuzija azijske i internacionalne kuhinje, a u ponudi su i jela pravljena od organskih sastojaka. Kuver takođe ima svoj azijski i evropski "zalogajčić", a na stolu se pored escajga nalaze i štapići.

Na preporuku ljubazne konobarice (baš ljubazne) naručujem potaž od organskog paradajza, i "čekiram" evropski deo menija. Sam potaž nije loš, klasična paradjz čorba sa svežim bosiljkom i maslinovim uljem.

Uz čašu Malvazije Kozlović razgledam enterijer. Primećujem mešavinu različitih stilova koji su stalno negde blizu jedan drugome, ali nikako da se uklope. Za mene pomalo čudan koncept. Sa jedne strane moderan dizajn sa, u poslednje vreme vrlo popularnom, otvorenom kuhinjom. Tu je i zid od cigle sa metalnim policama i naslaganim praznim teglama. Sa druge strane sedimo na drvenim stolovima sa crno-sivim tapaciranim stolicama/foteljama...Toaleti su urađeni u nekom plavom mozaiku, nalik na parna kupatila. Svi detalji pojedinačno zanimljivi, ali na jednom mestu previše za moj ukus.

Stiže i glavno jelo, izabrano sa azijskog menija, Furai gambori. Naime reč je o gamborima pohovanim sa panko prezlama i posluženim sa tonkacu sosom (sos od soje i kečapa) i pirinčem na pari. Ovo je jedno ukusno i lagano jelo, idealno za sve koji bi da ostave mesta za dezert. Po preporuci prijateljice biram voćni tiramisu...Stvarno je za čistu desetku.


Prijatno!

Ocena: Sedam

Probajte!

петак, 31. јануар 2014.

Iguana


Zbog ovog teksta mi verovatno sledi razvod braka. Ipak zamisao je da ja dajem svoje viđenje beogradskih restorana. Moj muž se prvi sa ovim kritikama neće složiti. Opet sa druge strane, on je čovek koji nije mogao da priča petnaest minuta nakon što je pojeo lokalnu supu na Tajlandu.
  
Odmah na početku moram da naglasim „this is not my cup of tea“. Neki ljudi vole ukuse Azije, a neki drugi, gde se ubraja i moja malenkost, vole azijsku hranu na „srpski“ način. U prevodu redukcija ukusa. Međutim, kako živimo u demokratiji (barem u našoj  maloj porodici) s vremena na vreme odem u Iguanu u kojoj se moj muž davi u hrani, a ja obično nakon sto godina razgledanja menija zamolim konobara da mi donese vok, po mogućstvu redukovan. I tako… Veče prolazi i dok moj muž uživa u jelima začinjenim kokosovim mlekom, limunovom travom, wasabi renom i gomilom drugih istočnjačkih začina i sosova kojima ni ime ne umem da izgovorim, ja uživam u predivnom ambijentu, uvek savršenim džez muzičarima i dobrom vinu. Naravno sa istarskom Malvazijom uvek znam šta da očekujem. Iguana je jedini restoran u gradu u kome uživam, iako zaista ne volim njihovu kuhinju. Ljubazno osoblje, džez, koncertni klavir i kontrabas, dobra čaša vina i žamor malo ozbiljnijih lica dovoljni su da se „najedem“ atmosfere ovog mesta. I za kraj, koji uvek željno iščekujem, predivni kolač od urmi. Divan biskvit natopljen sosom od urmi, predstavlja onu poslednju kap koja ipak prevagne tas na stranu „Iguane“. 

Predlažem da probate ukoliko volite azijsku hranu, jer preporučuju je svi ljubitelji iste. Predlažem da probate ukoliko volite dobru atmosferu, malo džeza i vino. Možete se smestiti za barom, što ja često radim, ili u letnjem periodu na terasi.

Prijatno, i ne zaboravite da tražite kolač od urmi!

Ocena: Hrana prema viđenju mog supruga: Osam
 (mislim da je nepošteno da ja ocenjujem hranu)
Atmosfera: Devet
 

четвртак, 30. јануар 2014.

Ginger Grand Casino


Kada se zaželim azijske hrane, eto mene u Gingeru. Iako će mnogi reći da postoje mnogo bolji azijski restorani moj izbor pada na Ginger, a evo i obrazloženja. Nisam zapravo veliki ljubitelj azijskih kiselo-slatkih, ljutih i prezačinjenih jela, sosova i kombinacija. Zapravo, uglavnom na putovanjima po Aziji ostanem gladna. Ali kao i svi mi i ja imam u okruženju ljude koji žele da jedu azijsku hranu i tu je Ginger pravi kompromis.
 
Jedan od restorana Grand Casina, sa pogledom na Dunav i Kalemegdan nudi i više nego pristojan „All you can eat“ meni, za male pare.

Večeru uvek započinjem pomalo ljutkastom tajlandskom supom od kukuruza sa kokosovim mlekom. Ukus je jak, a opet ne previše, već taman koliko je potrebno da se svidi svakome. Nakon toga obično počastim sebe prolećnim rolnicama i tostom sa škampima i susamom, koji prelivam standardno soja sosom. Za one koji smatraju da je moj izbor dosadan, na meniju se nalaze i terijaki i slatko-ljuti sos, pa ko želi nek izvoli!

I dok uživam u dobrim zalogajima, ispred sebe gledam ljude koji se kockaju. Neki su raspoloženi, neki nervozni, generalno more različitih lica koja inspirišu maštu. Neki od njih svrate da pregrizu nešto pa se odmah vraćaju igri. U takvoj atmosferi, na pamet mi padaju scene iz mnogobrojnih filmova o agentu 007.

Za glavno jelo biram sveže spremljeni roštilj od gambora i lignji, malo salate i pirinač. Bilo je teško odoleti primamljivom voku, ali mora malo i da se pazi na liniju, naročito kada je koncept švedskog stola u pitanju. Na umu mi je još i dezert. Karamelizovano voće sa čokoladom i susamom ili lepljivi pirinač sa đumbirom?

Kako se „Ginger“ nalazi u zoni kockarnice, ne zaboravite da ćete morati da se registrujete na ulazu. Stoga, proverite da li vam je lična karta u novčaniku!

Nedostatak ovog mesta je terasa. S’ obzirom na pogled bio bi to pun pogodak!
Preporučujem i vama, a ja odoh da malo isprobam sreću! Hmm Crno ili Crveno?

Prijatno!