Ljudi su različiti… Vole različite stvari, pa tako i uživaju u različitim kuhinjama. Više puta sam od strane svojih prijatelja kritikovana kako pišem samo o „fancy“ mestima i nekim internacionalnim specijalitetima. I uvek se postavlja slično pitanje, kao šta fali našim jelima. Pa za sve vas koji obožavate ćevape, kolenice, kobasice, praseća, jagnjeća pečenja i želite da se dobro najedete domaćih gurmanluka, ja sam ovog vikenda posetila restoran Vatrenka. Da se razumemo, meni nije odgovaralo, što ne znači da je loše…Vratiću se na svoj stari izbor, a u međuvremenu Kaća ovo je samo za tebe!
Приказивање постова са ознаком roštilj. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком roštilj. Прикажи све постове
понедељак, 3. новембар 2014.
Restoran Vatrenka
Ljudi su različiti… Vole različite stvari, pa tako i uživaju u različitim kuhinjama. Više puta sam od strane svojih prijatelja kritikovana kako pišem samo o „fancy“ mestima i nekim internacionalnim specijalitetima. I uvek se postavlja slično pitanje, kao šta fali našim jelima. Pa za sve vas koji obožavate ćevape, kolenice, kobasice, praseća, jagnjeća pečenja i želite da se dobro najedete domaćih gurmanluka, ja sam ovog vikenda posetila restoran Vatrenka. Da se razumemo, meni nije odgovaralo, što ne znači da je loše…Vratiću se na svoj stari izbor, a u međuvremenu Kaća ovo je samo za tebe!
четвртак, 30. јануар 2014.
Ginger Grand Casino
Jedan od restorana Grand Casina, sa
pogledom na Dunav i Kalemegdan nudi i više nego pristojan „All you can eat“
meni, za male pare.
Večeru
uvek započinjem pomalo ljutkastom tajlandskom supom od kukuruza sa kokosovim
mlekom. Ukus je jak, a opet ne previše, već taman koliko je potrebno da se
svidi svakome. Nakon toga obično počastim sebe prolećnim rolnicama i tostom sa
škampima i susamom, koji prelivam standardno soja sosom. Za one koji smatraju
da je moj izbor dosadan, na meniju se nalaze i terijaki i slatko-ljuti sos, pa
ko želi nek izvoli!
I
dok uživam u dobrim zalogajima, ispred sebe gledam ljude koji se kockaju. Neki
su raspoloženi, neki nervozni, generalno more različitih lica koja inspirišu
maštu. Neki od njih svrate da pregrizu nešto pa se odmah vraćaju igri. U takvoj
atmosferi, na pamet mi padaju scene iz mnogobrojnih filmova o agentu 007.
Za
glavno jelo biram sveže spremljeni roštilj od gambora i lignji, malo salate i
pirinač. Bilo je teško odoleti primamljivom voku, ali mora malo i da se pazi na
liniju, naročito kada je koncept švedskog stola u pitanju. Na umu mi je još i
dezert. Karamelizovano voće sa čokoladom i susamom ili lepljivi pirinač sa
đumbirom?
Kako se „Ginger“ nalazi u zoni
kockarnice, ne zaboravite da ćete morati da se registrujete na ulazu. Stoga,
proverite da li vam je lična karta u novčaniku!
Nedostatak
ovog mesta je terasa. S’ obzirom na pogled bio bi to pun pogodak!
Preporučujem
i vama, a ja odoh da malo isprobam sreću! Hmm Crno ili Crveno?
Prijatno!
Madera
Ne treba menjati što je dobro.
Madera je pre svega ozbiljan restoran koji se nalazi u samom centru grada, sa
prepoznatljivom baštom u sred tašmajdanskog parka. Usluga koju pruža ovaj već
legendarni beogradski restoran zahteva jako dobru logistiku, uigranost svih
zaposlenih i dobar menadžment. Sa jednim će se složiti sve generacije, „Madera“
je bila i ostala sinonim za kvalitet.
Na samom ulazu dočekaće vas
ljubazne, hostese i menadžer koji će vas najljubaznije otpratiti do vašeg
stola, sa moram napomenuti besprekorno čistim i ispeglanim stolnjacima. Nakon
svega par sekundi, obratiće vam se školovani konobar, koji će uvek prići sa
desne strane i uvek prvo uslužiti damu/e u društvu poštujući apsolutno sva
pravila posluživanja.
Raznovrsnost menija odgovaraće apsolutno
svima. Ljubitelji domaće, „nacionalne“ kuhinje biće oduševljeni selekcijom
raznih predjela tipa užičkog pršuta, njeguškog pršuta, mladog sira, kajmaka…
Dnevni meni uvek krije zanimljivu
ponudu najraznovrsnijih jela, primamljivih i za najistančajnija nepca.
Raznorazni potaži, jela od mesa, domaća tradicionalna jela tipa punjenih
paprika, ali i brancin u bademu pružiće Vam trenutno zadovoljstvo.
Unapred već znam šta bih jela… Sedam
i dočekuje me divan kuver sa začinskim puterom i projom. Čuvam se za teleću
čorbu, a nakon toga ćevapčići na kajmaku ili bela karađorđeva šnicla, uz jednu
čašu malvazije. Za kraj tražim nugat tortu, ili neprevaziđeni topli čokoladni
kolač. Ljubazni konobari su mi poslužili svaki sled u rekordnom roku i to je
ono što predstavlja šarm ovog starog beogradskog restorana.
Jedina mana ovog restorana je po mom
mišljenju biftek, koji nije loš, moglo bi se reći osrednje dobar, ali ne
oduševljava kao ostatak menija.
Stoga skoro uvek biram „Maderu“ za
svakakva porodična okupljanja, proslave ili za prosto nedeljno opuštanje sa
dragim osobama, a toplo je preporučujem i Vama!
Ознаке:
bašta,
domaća hrana,
kafana,
ljubazni konobari,
ljubaznost,
madera,
nacionalna kuhinja,
restoran,
roštilj,
stari beogradski,
tasmajdan,
tašmajdan,
tašmajdanski park,
tradicija,
ukusna hrana
Пријавите се на:
Постови (Atom)

