E ovo će biti malo drugačija priča. Za one kojima nije samo stalo do
hrane, već uživaju i u atmosferi. Nekada je bilo jako važno biti sređen i
skockan. Bili su tu Obilićev venac, "silikonska" dolina, splavovi. Nosile su se
visoke štikle i kratke suknje… E, a onda smo ušli u razdoblje „Sex and the city“,
postale su užasno popularne ogromne suknje do kolena uz šarene cipele, cvetnih
dezena.
Alternativci su uvek bili takvi i uvek se videla ta jasna granica. Sada ta granica bledi…Postalo je popularno biti pomalo alternativan. Moram da priznam da sam i ja kao i sve ostale „urbane“ devojke kupila crvene starke, koje uz ogromne sunčane naočare, farmerke i običnu belu atlet majicu daju taj sve popularniji „baš me briga izgled“, a zapravo je istina da nam je mnogo stalo i da smo provele dobrih sat vremena ispred ogledala kako bi ostavile takav utisak.
Alternativci su uvek bili takvi i uvek se videla ta jasna granica. Sada ta granica bledi…Postalo je popularno biti pomalo alternativan. Moram da priznam da sam i ja kao i sve ostale „urbane“ devojke kupila crvene starke, koje uz ogromne sunčane naočare, farmerke i običnu belu atlet majicu daju taj sve popularniji „baš me briga izgled“, a zapravo je istina da nam je mnogo stalo i da smo provele dobrih sat vremena ispred ogledala kako bi ostavile takav utisak.
E tako su počela i da se menjaju mesta na koja se izlazi. Postao je
moderan industrijski dizajn, pa smo se onda malo vratili u 60-te, cvetni dizajn
i crveni karmin. Tako su postala popularna i neka „alternativna“ mesta, koje
mnogi ljudi posećuju zapravo samo kako bi pokazali da su cool. Baš iz tog
razloga takva mesta gube draž, postaju i previše popularna i tako u krug.
Evo jednog kafe-restorana koji i dalje ima nekog svog pomalo
nekonvencionalnog šarma. Caffe Bašta Martaan nalazi se u Dositejevoj 26.
Sakriven od pogleda prolaznika Dositejeve ulice, mali dvorišni ulaz krije lepu
baštu posutu belom rizlom, okruženu starim zgradama Dorćola. I uopšte nije
bitno šta ovde ima da se jede i pije. Bitna je atmosfera i neka lenjost koja me
obuzme svake nedelje dok ovde pijem prvu jutarnju kafu. Kao da vreme među tim
sivim zidovima ne teče, kao da je zaboravilo da tu svrati. Čim uđem u to dvoriše imam utisak kao da je neko uključio neki filter, boje mi postanu mnogo jače i svetlije.
Unutrašnji deo Martaana je zapravo jedan „salonac“ sa visokim zidovima.
Iako me njihova bašta oduševljava, zima je već stigla pa je možda i bitnije opisati
samu unutrašnjost. Uređen kao nečiji stan, dnevna soba, trpezarija, sa svim
pratećim detaljima. Na ulazu u ovaj stan u prizemlju, nalazi se kao neka mala
izložba nekog mladog kreatora, koja se potpuno uklapa u dati koncept. Da već
viđeno…ali da li Beograd ima dovoljno ovakvih mesta? Kako sam sigurna da ovo
mesto još uvek nije izvikano? Pa lako…Postoje neki ljudi u okruženju svih nas
koji nikada ne pristaju na popularizam… Neću ih imenovati, ne bi im se svidelo,
ali baš takav jedan mladi par mi je i „prodao“ priču o ovom mestu…Znate, neko
ko je nosio starke i karirane košulje i pre nego što su u njima počele da se
pojavljuju beogradske starlete.
Nego da se ja vratim temi…U Martaanu možete uživati u sveže ceđenim
sokovima, odličnom vinu, sjajnoj kafi i čajevima a možete i nešto gricnuti dok
se opuštate.
I ovog puta Prijatno! I pri tom ne mislim na jelo i piće, prijatno vam
bilo opuštanje i par sunčevih zraka koje ćete uloviti ukoliko zima bude topla,
prijatno vam bilo druženje i lenje gradske priče!
Нема коментара:
Постави коментар