Странице

Приказивање постова са ознаком suši. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком suši. Прикажи све постове

субота, 4. октобар 2014.

Restoran Sakura

Bar&Lounge Sakura je još jedan u nizu sjajnih restorana napravljenih u Beton hali.  Kako je ime dobio po japanskoj reči za trešnjin cvet, nedvosmisleno vam je jasno da je u pitanju azijski restoran. Pomalo drugačiji koncept od onoga što očekujemo u Beton hali, ali to mu upravo daje čar. Malo izmešten od ostatka popularnih restorana, kao da žele da pokažu da su oni drugačiji. Ali samo malo drugačiji, a opet dovoljno poznat koncept. Pomireni istok i zapad. To je ono što ovom mestu daje pečat.
Odmah na ulazu, primetila sam  zadnji zid koji je urađen kao japanski paravan i obasjan mutno crvenom bojom.  Kao da je arhitekta želeo da ostavi utisak neke tajanstvenosti. Pao mi je na pamet neki akcioni film u kome se uvek iza takvih paravana nalaze kockarnice ili šta god već vaša mašta zamisli.
Sa menija za početak biram nezaobilazne tempura gambore i edamame, azijsku soju koju su mi preporučili prijatelji. U pitanju je sveža soja, koja izgleda kao plodovi boranije. Služe je sa krupnom solju i gricka se kao neko predjelo. Rečeno mi je da je izuzetno zdrava. Moj doživljaj? Pa, svakako preporučujem da probate. Mene nije oduševila, ali nije ni loša. Drago mi je da sam probala nešto novo, što do sada nisam imala prilike da jedem.
Nasi Goreng kao glavno jelo... Jelo koje je meni uvek u dragom sećanju jer sam deset dana u Indoneziji živela na njemu. Pirinač sa povrćem i mesom, balgo ljutksat...Do sada već znate da nisam ljubitelj ekstremne azijske hrane, i da uvek biram nešto makar malo poznato.
 I na kraju divan, divan, predivan dezert-Čokoladni tart sa džemom od đumbira i sladoledom od vanile. Sjajna kombinacija ukusa. Taman kad se proguta čokoladni zalogaj, u pozadini se oseti đumbir koji ubije presladak ukus čokolade-Idealno!
Preporučujem, kao i sva mesta o kojim pišem. Ovde možete doći ukoliko ste ljubitelj malo drugačije atmosfere, sjajne azijske kuhinje a možete i samo "prošetati" po koktel karti Sakure, uz nezaboravan i već previše puta opisivan pogled na reku.

Prijatno!


Ocena: Osam

недеља, 9. фебруар 2014.

TORO Latin Gastrobar


Savsko pristanište, nekada magacini, zapušteni i prljavi, sada mesto gde se nalaze najpopularniji restorani i klubovi naše divne prestonice. Pobeći od buke na reku…Dobro opet u buku, ali ovog puta onu koja prija ušima. A ono što vidim prija mojim očima. Na trenutak me vraća na nezaboravan provod u Majamiju. Visoki plafoni i beli ventilatori, jednostavne arhitektonske forme.

Napolju je zima a ja sedim na terasi, gledam u vodu i pijuckam belo vino. Verovatno ste do sada primetili da uvek uživam uz belo vino. Za barskim stolom primećujem svog omiljenog političara, a preko puta sedi i poznati televizijski voditelj. Dakle, mesto je za kratko vreme postalo baš popularno.

Nisam ljubitelj koncepta „small bites“, ali to ovde zaista „radi“, naročito ako ste kao ja došli u velikom društvu, onda možete probati skoro sve sa menija. I dok završavam sa poručivanjem hrane, imam utisak da konobara znam već duže vreme. Sve pohvale za ove divne ljude! Zaista umeju da ostvare kontakt.


I dok čekam da stignu đakonije sladim se domaćim naćosom i pateom od crnog pasulja sa sirom.

A onda počinje more raznoraznih ukusa koji se na neki čudan način ovde dopunjavaju. I nije bitno da li je riba ili biftek, da li su enpanade ili takosi ili možda kokas sa pečurkama i kozijim sirom. Uz standardnu Cezar salatu bukvalno se davim u krckavim gamborima. To je jelo koje svako ko poseti Toro bar mora da proba. I moja preporuka, odmah naručite duplu porciju jer vam jedna neće biti dosta, bez obzira da li ste došli sami ili u društvu. 

Samo na ovom mestu nakon gambora mogu da pređem na pikantne ražnjiće bifteka i da mi to bude potpuno normalno i prirodno. Na kraju, ako ste se uvek pitali kakvog su ukusa ti čuveni španski „ćurosi“, ovde ih možete probati i njima zasladiti dan.

Ono što mi se posebno sviđa kod ovog mesta je što je prostrano i svetlo. Ukoliko ipak nije dovoljno toplo za sedenje napolju, unutra se nalazi divan prostor sa visokim plafonima i otvorenom kuhinjom, tako da možete da se zabavljate gledajući kako vam pripremaju najomiljenije zalogaje.

Nepušački deo je zaista bez duvanskog dima, pa je stoga ovo mesto pristupačno i roditeljima koji imaju malu decu, a ne žele da propuste moderna gradska dešavanja.

Za ljubitelje, a ja to nisam, možete dobiti i suši!

I na kraju, čak i ako niste gladni svratite na piće, jer je atmosfera sjajna!

Prijatno!

Ocena: Devet.