Странице

четвртак, 20. октобар 2016.

Restoran Credo-Courtyard Belgrade City Center

Predstavila bih vam restoran Credo koji se nalazi u Marriott hotelu, u Vasinoj ulici, u komšiluku Narodnog pozorišta, Narodnog muzeja, “Konja” i “Kneza”. 
Hoteli su obično mesta koja u sopstvenom gradu retko posećujemo. Nekako nemamo potrebu za tim, a i čini nam se da su hoteli nešto otuđeno, možda i skupa, pomalo uštogljena mesta, pa u sopstvenom gradu radije biramo neki provereni, miran i udoban kutak. To je ono što je kod ovog restorana drugačije. Ovo jeste i može da bude, možda baš vaše, novo beogradsko mesto. Za svakoga ko želi da proba vrhunske specialitete, sjajnih majstora po pristupačnim cenama. Restoran Credo pruža potpuno novi koncept „fine“ kuhinje, dostupan tebi, i tebi, i tebi...i svima vama koji biste želeli da probate recepte hotelskih majstora, tu u srcu našeg grada. I ne brinite pušači, iako je u hotelu zabranjeno pušenje postoji i udobna terasa za vas (nas) sa divnim pogledom na Trg Republike. 

Enterijer je moderan. Spiralne stepenice koje Vas vode do prvog sprata hotela, dele restoran na dva dela koje bih ja nazvala trpezarija i dnevna soba. U „dnevnoj sobi“ nalaze se udobne sofe na kojima možete popiti kafu ili se zasladiti sa kolačem. Ceo restoran se nalazi u staklu, tako da uz gastrnomske specijalitete možete uživati u pogledu na centar grada (priznajte beograđani, kada ste poslednji put prošetali centrom?). 
Meni restorana je internacionalan, onakav kakav ja najviše i volim. Za svakog po nešto, a uz svako jelo ljubazno osoblje će vam predložiti i vino. Mi smo imali priliku da probamo selekciju iz vinarije Kovačević.
Pa da počnemo sa najukusnijim delom ove objave. Selekcija je velika, i sve što sam probala bilo je zaista ukusno. Neke stvari su klasika, ali naučila sam da ne treba klasiku uzimati tek tako, zdravo za gotovo. Ovde me je jedna klasičan rolovani svinjski file oduševio. Savršeno mekano meso, umotano u hrskavu slaninicu sa sosem od malina i pireom od batat kropmpra. Uz Kovačevićev Sauvignon blanc mislila sam da je to pogodak večeri. Onda je na red došla još jedana klasična kompozicija, savršeno „odsvirana“. U pitanju je Chateubriand sa „baby“ spanaćem koji je uz čašu Aureliusa bio jednako dobar kao svoj prethodnik. Ono što je zanimljivo je da su ga spremali u Josper peći, a da ja to nisam primetila. Josper peć je sve popularnija u beogradskim restoranima, iako ja nisam oduševljena takvim načinom spremanja jer se nekako meso ukuva. Ovde kuvar izgleda zna kako da koristi sve svoje „gadget“-e. Iako u ovom restoranu Chateubriand smatraju svojim „signature“ jelom, ja bih rolovanom svinjskom fileu dala jednaku ocenu.


















Za kraj, svim ljubiteljima ove poslastice, preporčujem Tiramisu. Pravi se po tradicionalnom receptu iz 19 veka, iz Trevisa. Kako su se pohvalili, kuvarica sve pravi sama, počevši od piškota. Ugodite sebi. Sada je „fine dining“ kuhinja dostupna i vama, u udobnom prostoru, u srcu grada, po pristupačnim cenama. A četvrtkom uveče je živa muzika. Prijatno!

Ocena: 10

2 коментара:

  1. Pravi Beograđani su starosedeoci Dorćola tako da itekako šetaju centrom grada. A vi pošto ste beograđanka (sa malim b) verovatno odavno niste prošetali. I volelo bih da mi pokažete te spiralne stepenice pošto ih ja nisam primetio u ovom hotelu.

    ОдговориИзбриши
  2. Poštovani,
    Hvala Vam na vašem komentaru. Ne bih se složila da Beogradjani žive isključivo na Dorćolu, ali svako ima pravo na svoje mišljenje. Svakako ću obratiti pažnju na pravopis. Sve najbolje!

    ОдговориИзбриши