Странице

уторак, 3. новембар 2015.

Walter sarajevski ćevap


„Vazduh trepti, ko da nebo gori. Sprema se oluja!“ Bila sam oduševljena jer je deo ovog teksta password za WiFi u restoranu Walter. Naravno da svi znaju ovaj sjajan tekst iz tako kultnog filma. Dobro, možda ne baš svi. Sigurna sam da ima još pojedinaca koji su kao moj muž operisani od domaće (ex Yu) kinematografije, pa im je reakcija bila „Molim???“, ali za sve ostale to je tako običan, i tako poznat tekst.
Na novoj lokaciji, u ulici Strahinića Bana. I prvi put je neko uspeo u taj lokal, u kome su se smenjivali mnogi restorani, da unese neku toplinu. Čim se uđe oseti se miris ćevapa i luka. Taj miris i svetli enterijer, sa drvenim stolicama unosi neku toplinu, možda i nostalgiju za nekim starim vremenima. 

Naspram stola za kojim sam sedela, slike Bate Živojinovića, kao Waltera. Reklama za kinesko tržište, gde je ovaj film bio prava senzacija. Pored sede neki stranci, porodica plavušana sa nestašnom decom koja zvaću ćevape. Palo mi je na pamet da ih pitam kako im se čini? Ali to bi bilo već previše, nisam želela da ih ometam, ali eto bilo mi je drago da su i oni tu.

Walter je restoran domaće hrane…Ne ne želim da ulazim u to čijeg je porekla ta hrana, jer bismo onda otišli predaleko. Dakle za mene ćevapi su domaći, isto kao i turska kafa! :) Na meniju su raznorazne đakonije, ali sada govorimo o ćevapima, i samo o njima. Pravi sarajevski ćevapi u toplom somunu sa lukom, kajmakom i tučanom paprikom. Posluženi na metalnom tanjiru. Taj okrugli metalni tanjir budi neke uspomene iz detinjstva. Setila sam se svog dede koji je pravio pravi događaj od toga da nas povede na ćevape. Moram da priznam da nisu bili sarajevski, ali opet to je taj ukus i taj osećaj. Uz malo vina kuće, uživala sam ne samo u hrani već u mirisima, ambijentu, simpatičnom konobaru (čini mi se da je Bosanac), pa čak i taj password, gore pomenuti, bio je u tom trenutku izuzetno simpatičan.

Namerno ću se dotaći cena. Cene su više nego pristupačne!!! Pravo mesto za narod, Sarajlije bi verovatno rekle za raju, mada to iz mojih usta zvuči pomalo neprirodno i isfolirano.

Eto… Svi koji volite ćevape, svi koji volite film Walter brani Sarajevo, svi koji ste jugonostalgični posetite ovaj restoran. Nije bitno što nikada niste bili u Sarajevu, eto prilike da ga malo „omirišete“.

2 коментара:

  1. LOPOVI I PREVARANTI! Ukrarko rečeno. Kvalitet mesa i nije loš. Bezočno kradu na količini i konobari to već rutinski poludrsko prave budalu od mušterije koja se usudi da nešto pita. Pre neko veče su doneli kao 400gr mesa a kad im je predočeno ds tu nema ni pola onda mi je objašnjeno da u gramažu ulazi i hleb i još nešto, za hladan pomfrit su objasnili da je porcija 125gr i ako u meniju jasno piše 250gr. Salatu smo dobili kad smo pojeli glavno jelo a ono što su dali uz meso kao neku salatu je blago rečeno smešno!
    Preporuka:
    Zaobiđite, ima puno restorana.

    ОдговориИзбриши
  2. Prucio sam danas dve porcije cevapa(iz big-a),dosli su posle dva sata,kada sam otvorio zatekao sam ledene cevape koji nisu za jelo,zvao sam restoran da im kazem sta se desilo(nisam trazio novac nazad) a nisu mi se cak ni izvinuli.SRAMOTA

    ОдговориИзбриши